Autor: pcelica

Čekali smo danas Svetog Nikolu. Svašta nas je mučilo: jesmo li bili dovoljno dobri (jer neki od nas su jutros pronašli šibe u svojim čizmicama), kada će doći, hoće li doći sam ili će dovesti i Krampusa…?

I došao je… SAM!!! Sveti Nikola – glavom i bradom s velikom vrećom prepunom poklona… Izgleda da smo bili jako dobri kada smo dobili ovoliko poklona.

Počelo je vrijeme adventa i priprema za blagdan rođenja Isusa Krista, Božić. Djeca i odgojitelji su kroz razne aktivnosti pripremali ukrase i materijale potrebne za početak adventa. Danas smo zapalili prvu svijeću na našem vijencu.

Četiri svijeće

Četiri su svijeće polagano gorjele.
Bila je tišina i mogao se čuti njihov razgovor.

Prva je svijeća rekla:
“JA SAM MIR. NAŽALOST, LJUDI ME NE USPIJEVAJU SAČUVATI, MISLIM DA ĆU SE UGASITI.”
I odmah se ugasila.

Druga je svijeća rekla:
“JA SAM VJERA. NAŽALOST, MNOGI LJUDI IMAJU POVRŠNU VJERU I JA IH NE ZANIMAM. NEMA SMISLA DA I DALJE GORIM.”
Tek što je to izgovorila, puhnuo je lagani povjetarac i ugasio ju.

Treća je svijeća žalosno progovorila:
“JA SAM LJUBAV. NEMAM VIŠE SNAGE. LJUDI ZABORAVLJAJU NA MENE, I TO KOLIKO SAM IM POTREBNA. ONI NE LJUBE NI SVOJE NAJBLIŽE.”
I bez oklijevanja se ugasila.

Odjednom je ušlo jedno dijete i ugledalo tri ugašene svijeće.
“ŠTO JE TO?” upitalo je dijete.
“VI STE TREBALE SVIJETLITI DO KRAJA.”
I rekavši to, počelo je plakati.

Uto je progovorila četvrta svijeća:
“NE BOJ SE, DOK JA GORIM MOĆI CEMO UPALITI UGAŠENE SVIJEĆE. JA SAM NADA.”
Djetetu su zablistale oči od radosti dok je s upaljenom svijećom vraćalo svjetlo ugašenim svijećama..

NEKA NIKAD NE PONESTANE NADE U SRCIMA NAŠIM!

Povodom obilježavanja blagdana Svih svetih djeca odgojnih skupina „Točkice“ i „Balončići“ posjetila su mjesno groblje u Bisagu. Ispred glavnog križa zapalila su svijeće, te se zajedničkom molitvom prisjetila svojih pokojnih.